UZROCI VELIKIH GUBITAKA PČELINJIH ZAJEDNICA TIJEKOM ZIMOVANJA
Kako smo sami i jedini svjedoci da je prošla pčelarska godina jako podbacila, a vremenske prilike ili bolje reći ne prilike su tome svemu kumovale. Pčele u nekim područjima su gotovo bile gladne, a na nekim rijetkim mikro lokacijama je ipak nešto i bilo. Znamo dobro da su prošle, jeseni i zime neki dizali paniku kako su pčele gladne i kako treba hitno intervenirati, ali svaka intervencija je već bila zakašnjela, jer paše nije bilo i samim time i premalo pčela, a i varooa je napravila svoje. Upozoravao sam već krajem svibnja da nešto nije dobro da je varooa buknula, a to je bio razlog za uzbunu. Mnogi su odmahivali rukom i ništa nisu poduzimali. Svjdoci smo koliki su gubici, a ti gubici su prije svega radi neodgovornosti samih pčelara jer nisu na vrijeme intervenirali ni kod prihrane niti kod tretmana protiv varooe. Zato ćemo sada pokušati objasniti načine i važnost prihranjivanja i to u ljetno- jesenskom periodu i kako stvoriti kvalitetne zalihe hrane i to na vrijeme. Što svaki pčelar na vrijeme mora poduzeti kako bi mu pčelinje zajednice ušle jake u zimu i naravno uspješno dočekale proljeće? Kako se u pčelarstvu, a i u svim ostalim djelatnostima ništa ne radi na pamet, već se sve treba više puta provjeriti i tek tada donijeti ispravnu odluku. Priroda se je probudila skoro 40 dana ranije nego ikada, zato je trebalo sve odrađivati puno ranije a ne čekati. Prvi tretmani protiv varooe trebali su biti mjesec dana ranije i to sa već provjerenim sredstvima koja djeluju. Pokušat ću jednostavno pojasniti kako se to sve treba napraviti na vrijeme.
Poticajno prihranjivanje bilo je nužno iz više razloga, a to je ponajprije kako bi matice zalegle što više mladih dugoživučih pčela. Neke zajednice propadnu i to najprije one u kojima su ostale stare i iscrpljene pčele. Da bi pčelinja zajednica dobro zimovala i mogla dočekati proljeće i zatim uzgojiti tri generacije proljetnog legla, teba ući u zimu sa što više mladih dugoživućih (zimskih) pčela koje nisu iscrpljene radom. Treba misliti na sve parametre, a najviše na to da se pčele iscrpljuju radom i to pri ishrani najmlađeg legla. Tako je utvrđeno da pčele koje su izležene u prvoj polovini rujna, najbolje podnose zimovanje i najduže žive. Zato se svaki pčelar mora potruditi da takvih pčela bude što više u pčelinjoj zajednici. Da bi se u tome uspjelo, treba maticu poticati da pojačano zaliježe i to od početka kolovoza do početka rujna. Ako nema unosa iz prirode tada se mora pristupiti poticajnom prihranjivanju. Dobro je poznato da od dana polaganja jajeta pa do izlaska mlade pčele prođe 21 dan, a onda još nekoliko dana dok se kod tih mladih pčela razviju mlječne žlijezde, kako bi mogle s mliječi hraniti leglo.Tada se već približava vrijeme kada matice prestaju sa zalijeganjem jaja, tako da se te pčele neće jako iscrpiti hraneći leglo. Osim svega već rečenog, mlade pčele pojačano uzimaju pelud te se stvara sloj masnobjelančevinastog tkiva, koje ima funkciju da pčelama omoguće da lakše dočekaju proljeće kako bi uzgojile prvi proljetni podmladak. Neki proračuni pokazuju da se iz tjelesnih pričuva od 7 tisuća pčela može opskrbiti bjelančevinama oko 1000 ličinki. Postavlja se pitanje kada početi sa poticajnom prihranom? To ovisi o klimatskim prilikama, dali je potpuno bezpašno razdoblje ili ipak ima nekog malog unosa iz prirode. Ako ima bilo kakvog unosa iz prirode poticajno prihranjivanje je nepotrebno, ali čim unos prestane moramo odmah nastaviti sa prihranom. Postoje razlike između kontinentalnog i mediteranskog dijela zemlje. U kontinentalnom dijelu moramo sa poticajnom prihranom krenuti već početkom kolovoza, dok u mediteranskom dijelu to možemo odgoditi za nekih 20 dana, ali ako je tamo bezpašno onda ne treba čekati već treba odmah krenuti. Mnogi će reći da u prirodi nema peludi, ali ni to nije točno, kada se prihranjuje pčele pronađu pelud i odmah ga pojačano unose u košnice. Zašto? Jednostavno zato jer potrebe za peludi raste onog trenutka kada matica počinje pojačano sa polaganjem jaja. U našim krajevima večina pčelara kreće u poticajno prihranjivanje u trečoj trečini kolovoza ili čak i polovinom rujna što je više nego prekasno. Ne računaju ili ne znaju kolika je važnost peludi u kolovozu i rujnu za ishranu legla . Isto tako pelud je važna i za stvaranje bjelančevinasto masnog tkiva koje će prezimiti i koje će biti zadužene za uzgoj proljetnog legla. To je naročito važno za one krajeve gdje zna biti oskudna peludna paša. Stimulaivna prihrana se radi sirupom u omjeru 1kg šečera 0,6 litara vode, takav sirup se daje od 0,5 l do 1l svaki ili svaki drugi dan. Stalni dotok hrane jako dobro utjeće na pčele jer one tada intenzivnije hrane maticu, a ona tada polaže veći broj jaja. Kada se prihranjuje moramo biti jako pažljivi kako nebi došlo do grabeži. Sirup se dodaje isključivo navečer. U današnje vrijeme hranilice nam nisu ni potrebne, jer prihranu je sigurnije dodavati u vrečicama ( slično pogačama). Zašto je tome tako? Jednostavno nema nikakvog mirisa, a niti curenja tako da tuđice nemaju gdje pronaći izvor hrane. Jedan od važnih uvjeta za uspješno poticajno prihranjivanje je i mlada, sposobna i zdrava matica. Stare matice uvijek ranije prekidaju s polaganjem jaja od mladih matica. Tako se često dogodi da poticajno prihranjivanje kod takvih zajednica koje imaju stariju maticu ne dobijem željene rezultate. Isto tako loši rezultati poticajnog prihranjivanja će biti i kod onih pčelinjih zajednica koje imaju slabe ili nikakve pričuve hrane. Takve zajednice će najprije osiguravati i stvarati zalihe hrane, a tek onda će krenuti sa zalijeganjem, ako bude vremena. Također se događa da u vrijeme velikih vručina mlade matice, bez obzira što su mlade i zdrave, osjetno smanjuju zalijeganje. Razlog tome je otežavanje razvoja legla radi visokih vanjskih temperatura i niske vlage u košnici. Stoga je vrlo važno da svaki pčelar postavi pojilice u neposrednoj blizini pčelinjaka.
UZROCI GUBITAKA PČELINJIH ZAJEDNICA TIJEKOM JESENI I ZIME
Već je puno toga rečeno što, kako i kada treba napraviti da bi pčelinje zajednice dobro prezimile i na taj način ušle u proljeće jake i spremne za razvoj u predstojećoj sezoni. Međutim, mnogi rade iste pogreške iz sezone u sezonu i nikako da nauće na svojim pogreškama, a to je i značajan financijski gubitak. Opet ću ponoviti kako treba slušati prirodu i znati prepoznati poruku i to u pravo vrijeme što pčele traže. Prošle sezone priroda je uranila punih 40 dana i u nekoliko navrata mraz i niske temperature, trebale su brze intervencije kako u prihrani tako i u tretmanima protiv varooe.
- Dugi bezpašni periodi, matice su prestajale sa zalijeganjem, a trebalo je odmah krenuti sa poticajnim prihranama kako bi se zadržalo leglo u što većem broju. Velika večina koji imaju velike gubitke ili čak i manje nisu ovo napravili. Kasnije su došle jake vručine opet bezpašno doba i to u srpnju kada već matice počnu polagati jaja za zimske dugoživuče pčele, to nisu napravile zbog nedostatka unosa nektara i peludi. Bilo je zanešeno vrlo malo legla i zajednice su slabile, a i varooa je radila svoje.
- Zakašnjeli tretmani protiv varooe, mnogi su preskočili primarni tretman očekujući nekakvu pašu ili su napravili nekakav tretman sa nekim sredstvom koje nije dalo nikakve rezultate jer je bilo prekasno. Prvo tretiranje je trebalo napraviti već početkom lipnja, jer sve je došlo 40 dana ranije , pa tako se je i varooa razbuktala toliko ranije.
- Mnogi su povjerovali onome što su vidjeli i čuli na internetu, međutim nitko nije prije napravio nikakve probe već se je krenulo stihijski s tim načinima tretmana. Upute o tretmanu dijelile su se od usta do usta ili preko tzv. društvenih mreža, što nikako ne drži vodu. Pouzdali su se u nekakve priće Randy Olivera koji govori da sve što vide radi u eksperimentalne svrhe. I tu još nije kraj, ljudi ne mogu shvatiti da nije isto pčelariti u Americi i ovdje na brdovitom Balkanu i Hrvatskoj. Ne može se sve isto napraviti niti u Hrvatskoj, jer imamo tri klimata, a to su mediteranski, brdsko planinski i kontinentalni i tu su ogromne razlike od pašnih prilika pa sve dalje.
Ovo su tri najznačajnija uzroka i to je najveća krivica samih pčelara koji traže krivnju negdje drugdje, e nema je. Izgovori da nije bilo peludi u prirodi, ajde to može biti možda u mediteranskom dijelu Hrvatske, ali u gorskoj i kontinentalnoj ne može i nije bilo nedostatka peludi. Trebalo je samo lagano potaknuti pčele sa poticajnom prihranom i unos peludi kreće, jer matice počinju sa većim zalijeganjem, a za ishranu mladih ličinki je potrebna pelud. Jer ako su matice stale ili su zalijegale vrlo malo, uzrok je ležao u nedostatku nektara , a ne peludi. Kako je vrijeme odmicalo bilo je već vidljivo da će pčelinje zajednice ući u zimu jako oslabljene i već su se nazirali gubici i to veliki. Sada mnogi pčelari i neki znanstvenici govore o tome da je kriv CCD, X faktor, klimatske promjene i mnoge druge nebuloze. Ovo su samo izmišljotine kako bi se prikrilo neznanje, nerad i škrtost. Nadam se i to iskreno da će se mnogi probuditi i naravno nešto naučiti na teškim svojim pogreškama.